Bunari su dublji i uski, strukturalno ojačani - obzidani iskopi okomitih stijenki te se voda za korištenje iz njih vadi pomoću posuda ili pumpi. Kako bi bila dostupna za piće životinjama na kontrolirani način, voda se pretače u kamenice ili korita u neposrednoj blizini. Bunari su ponekad i natkriveni, svođeni.
Škraparski bunari su potpuno prirodne krške tvorevine - udubine okomitih tj. strmih stijenki gdje je prirodnim procesom taloženja materijala dno postalo vodonepropusno i omogućilo akumulaciju vode.
Gustrine (cisterne, šterne, čatrnje) su udubine, šupljine između prirodnih stijena nepravilnog oblika koje su ljudi dodatno uredili: vapnom ili drugim veznim mješavinama zabrtvili pukotine u svrhu vododrživosti, ponekad i natkrili tj. zatvorili. Kao i kod bunara, voda se iz njih vadi.
Lokve su šire i pliće udubine, barem dijelom položenih obala, vodne površine dostupne ljudima i životinjama direktnim pristupom.
Kamenice su male prirodne ili isklesane udubine u kamenu koje skupljaju kišnicu. Služile su kao izvor pitke vode za ljude i životinje na putovima i pašnjacima.
Vrilo je središnji seoski bunar izgrađen za potrebe zajednice.
